Dizajn zvučnika / monitora

[sira]

Moje viđenje toga, onako vrlo uopćeno i laički, jer je konstrukcija zvučnih kutija, akustika prostora i psihoakustika jedno veliko područje za koje nisam baš stručan.

Zvučnik kao određeni element, radi onako kako je kostruiran, i reproducira frekventni rang koji može po svojoj konstrukciji i materijalu od kojeg je napravljen, caka je najviše u tome da niti jedan zvučnik ne može sam linearno reproducirat cijeli ljudskom uhu čujni zvučni spektar linearno, ili bar približno tome, zato se stavlja više zvučnika u zvučnu kutiju i pokušava se dobit ta linearnost cijelim nizom kompromisa, zato i imaš "baseve, visokotonce, srednjetonce, skretnice pasivne i aktivne".

Večina ljudi "voli" kad udaraju basevi i kad se lijepo čuju "visoki" upravo zato što ljudski mozak najviše "procesuira" srednje, zašto je to tako, postoje istraživanja, i nisam previše ulazio u njih, ali to je i razlog zašto se linijske zvučne kutije konstruiraju kako se konstruiraju, da "lažu" i da bude sve ugodno za slušanje prosječnom konzumentu.

Studijski monitori bi trebali imati "ravnu" frekvencijsku karakteristiku, sa što manje peakova i propadanja na određenim frekvencijama, da bi osobe koje se bave snimanjem, miksanjem i masteringom mogle prvo šta realnije prenjeti na snimku ono šta je odsvirano, a poslije to uobličiti po želji onoga ko svira i producira, tako da to lijepo zvuči na svim hi-fi kutijama, a ne samo na jednoj.