Go Back   Rumski Forum > Aktivnosti > Tutorijali

Tutorijali Mala skola upotrebe hardvera i softvera, tehnika snimanja vokala, gitara i bubnjeva, koriscenje VST instrumenata i semplova...... forum obuhvata razlicite nivoe znanja

Reply
 
Thread Tools Display Modes
Old 11-06-2007, 01:16 AM   #1
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default Glazbeni instrumenti

pozdrav svima,
evo citam jedan topic o instrumentaciji pa bi mozda zgodno bilo da se malo nadovezem i podijelim s vama neke tekstove u kojima se vise opisuju sami instrumenti i neke njihove osnovne znacajke..
naravno instrumenti simfonijskog orkestra..

pa da krenemo..
__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...

Last edited by Hush; 11-06-2007 at 01:54 AM.
Hush is offline   Reply With Quote
Old 11-06-2007, 01:17 AM   #2
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default Klasifikacija Instrumenata

?IČANI (KORDOFONI) dijele se prema načinu pokretanja ?ice na treperenje
- GUDAČKI: violina, viola, violoncello, kontrabas
- TRZALAČKI: harfa, gitara, mandolina, tamburica, benjo, balalajka, bandura, čembalo (?ice se trzale
percima)
- PERKUTIVNI (cimbal, klavir) (?ice se udaraju mekim čekićima ili palicama)


PUHAČKI (AEROFONI) grupiraju se prema materijalu od kojeg su načinjeni ili konstrukciji, izvođačko- tehničkim i tonskim svojstvima
- DRVENI: flauta, mala flauta ili piccolo, oboa, engleski rog, klarinet, bas klarinet, fagot, kontra-fagot,
saksofon
- METALNI: truba+ (ča?asti usnik) ili tromba ili trompeta, horna* (ljevkasti usnik) ili (francuski) rog,
trombon+ ili pozauna, tuba*
+ = ča?asti usnik; * = ljevkasti usnik


UDARALJKE ? postoje dvije podijele; prva podjela ovisi o materijalu od kojeg su građene, a druga o tome da li daju zvuk određene (mogu mijenjati ton) ili neodređene visine (uvijek proizvode isti ton i slu?e samo za davanje ritma)
I ? OD MATERIJALA
a) OPNOZVUČNI (MEMBRANOFONI) ? kod kojih treperi razapeta opna (membrana) od ko?e ili
sličnog materijala:
timpani i sve vrste bubnjeva: veliki i mali bubanj (dobo?), tamburin, bongas, kongas, tom-tom
b) METALOZVUČNI (METALOFONI) ? kod kojih zvuči raznoliko uobličen metal (cijevi, pločice,
?ice):
zvona, zvončići (Glockenspiel), čelesta(celesta), tubofon, vibrafon, gong, cimbal, klavir, činele ili
piatti, trokutić ili triangl, tam-tam, daire ili def
c) DRVOZVUČNI (KSILOFONI) ? gdje treperi drvo, također različitog oblika (pločice, ?koljke,
?tapovi):
ksilofon, marimba, kastanjete, drveni dobo?, marakas (?u?kalica), (claves) klaves ili ?tapići, guiro

II ? OVISNO O TOME DA LI DAJU ZVUK (O) ODREĐENE ILI (N) NEODREĐENE VISINE:
a) ODREĐENE VISINE: timpani, zvona, zvončići (Glockenspiel), čelesta, tubofon, vibrafon, gong,
cimbal, klavir, ksilofon, marimba
b) NEODREĐENE VISINE: sve vrste bubnjeva: veliki i mali bubanj (dobo?), tamburin, bongas,
kongas, tom-tom, činele (piatti), triangl (trokutić), tam-tam, daire ili def, kastanjete, drveni dobo?,
marakas (?u?kalica), klaves (?tapići), guiro
__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...
Hush is offline   Reply With Quote
Old 11-06-2007, 01:19 AM   #3
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default ?iČani Instrumenti

?ičanim je instrumentima zajedničko posjedovanje rezonatora (u obliku kutije ili ploče) i ovisnost visine tona od pojedinih osobina ?ice. Za tu ovisnost vrijede sljedeća pravila:
- vi?i zvuk na staje ako je ?ica: a) kraća, b) tanja, c) lak?a, d) zategnutija



GUDAČKI



Gudačka grupa instrumenata je najuniverzalnija u orkestru, stoga i čini njegovu bazu. Odlikuje se izuzetnom homogeno?ću unutar kompletnog opsega, svira bez zamora i posjeduje sve dinamičke nijanse. Visinu tona određuje tehnika lijeve ruke. Spu?tanjem prstiju na ?icu dobivamo njeno skraćivanje ? dakle vi?i ton.
Kod svakog instrumenta razlikujemo 3 bitna elementa:
1.ORIGINATOR - gudalo, tj. faktor koji proizvodi ton;
2. VIBRATOR ? ?ica koja skraćivanjem mijenja visinu tona;
3. REZONATOR ? tijelo

Gudački prstomet je drugačiji od klavirskog: palac je izvan dodira ?ica, on stabilizira pokrete ruke i podr?ava instrument. Ka?iprst se smatra prvim prstom, srednji ? drugim, prstenjak ? trećim i mali prst ? četvrtim. (Prstomet se obilje?ava arapskim brojevima.) Ako prsti ne dodiruju ?icu ona zvuči kao prazna, slobodna, ?to se označava nulom.
Kod tehnike lijeve ruke gudača va?nu ulogu igra pojam pozicije (polo?aja), tj. njenih mogućih polo?aja u odnosu na ?ice. (Pozicije se označavaju rimskim brojevima.) Kao prva pozicija smatra se polo?aj u kojem prvi prst zahvaća stupanj iznad osnovnog tona ?ice (tj. onog koji zvuči kad je prazna), dok ostali prsti dolaze redom na stupnjeve koji slijede. Tu se podrazumijeva i mogućnost izvođenja kromatskih varijanti stupnjeva na tzv. polupozicijama. Druga pozicija je ona u kojoj je prvi prst le?i na drugom stupnju iznad tona prazne ?ice.
(Primjer za I poziciju: ako je riječ o tonovima koji se nalaze na ?ici a1 onda ispod ili iznad tona a1 pi?emo nulu (0 je oznaka za praznu ?icu), ispod tona h1 pi?emo broj 1 (tj. sviramo ga prvim prstom), ispod tona c2 pi?emo broj 2 (tj. sviramo ga drugim prstom), ispod tona d2 pi?emo broj 3 (tj. sviramo ga trećim prstom), a ispod tona e2 pi?emo ton 4 (tj. sviramo ga četvrtim prstom).)
I
a1 h1 c2 d2 e2
0 1 2 3 4
(Primjer za II poziciju: ako je riječ o tonovima koji se nalaze na ?ici a1 onda ispod tona c2 pi?emo broj 1 (tj. sviramo ga prvim prstom), ispod tona d2 pi?emo broj 2 (tj. sviramo ga drugim prstom), ispod tona e2 pi?emo broj 3 (tj. sviramo ga trećim prstom), ispod tona f2 pi?emo broj 4 (tj. sviramo ga četvrtim prstom).)
II
c2 d2 e2 f2
1 2 3 4
Gudači mogu svirati i vi?eglasje, uglavnom dvoglasje. Najbolje zvuče sekste i terce.

Na svakom du?em tonu upotrebljava se VIBRATO. To je postupak pri kojem se prst giba lijevo i desno na jagodici u pravcu du?ine ?ice. Njime se posti?e o?ivljavanje tona. Njegova brzina varira u skladu sa specifičnim zahtjevima glazbe. Obično se duge note vibriraju duljim vibratom, a kratke kraćim. U klasičnoj se glazbi vibrato ne bilje?i. Ukoliko ipak treba bilje?iti onda znak za vibrato izgleda poput valova (?irih za dugi vibrato, a u?ih za kraći).

Desna ruka određuje artikulaciju (oblikovanje). Najvi?e se svira gudalom koje se dr?i između palca i prstiju desne ruke. Gudalo se uglavnom vuče na 1/2 puta između hvataljke i konjića.
Gornji kraj gudala je uzak i ?iljat i naziva se vrh, dok je na donjem, ?irem kraju smje?tena pokretljiva ?abica. Usporedo sa ?tapom (od 75 cm) između vrha i ?abice razapete su strune načinjene od dlaka iz konjskog repa. Strune se zate?u ručicom (iza ?abice, na samo kraju ?tapa). Strune se premazuju kolofonijem ? vrstom ljepljive smole koja pobolj?ava njihovo prianjanje uz ?icu i izazivanje njenog treperenja.
Moguća su 2 osnovna poteza gudalom:
V - od vrha prema ?abici ? ton je ti?i (p)
Π - od ?abice prema vrhu ? ton je jači i energičniji (jer je pritisak na ?icu donjim krajem gudala sna?niji od pritiska
vrhom, budući da se ruka nalazi na ?abici, pa je tu i prijenos njene energije neposredniji)

Sve note pod lukom izvode se na jedna potez (smjer) gudala. Nje?niji se ton dobiva ako se gudalo vuče preko ?ice iznad hvataljke. Taj se potez gudala naziva SUL TASTO (tasto tal. = hvataljka). Rezak, ?u?tav ton se dobiva kad se gudalo vuče blizu konjića. Taj se potez naziva SUL PONTICELLO (sul ponticello tal. = na mostiću).

* Dijelovi tijela gudačkog glazbala:
- hvataljka ? (crna) da?čice od tvrdog, abonosovog drva nalijepljena na vrat;
- vrat (24 cm) ? pričvr?ćen za tijelo na njegovoj gornjoj, u?oj strani
- glava ? nastavlja se na gornji kraj vrata, malo je povijena unazad
- pu? ? zavr?etak glave (tj. vrata)
- vijci (čivije) - nalaze se na bokovima glave u rupicama; slu?e za zatezanje ?ica
- sedlo ? (na vrhu vrata, između hvataljke i glave) prag koji udaljava ?ice (koje su preko njega zategnute)
od hvataljke
- konjić (mostić) - da?čica od javorovine podignuta na sredini tijela; na njemu su usječena 4 proreza
kroz koje se provuku ?ice; no?ice mostića nalije?u na glasnjaču (gornji dio tijela) u
prostoru između 2 poreza na njoj koji imaju oblik slova f, a nazivaju se odu?ke, jer
omogućavaju ?irenje zvučnih treperenja iz unutra?njosti tijela
- dr?ač ?ica (kordar)? obično je abonosa; na gornjem, ?irem kraju usječena su 4 proreza ? oblika najče?će
sličnog izvrnutoj ključanici ? kroz koje se ?ice provuku i zakače svojim donjim
krajem. Taj kraj ?ica često sadr?i posebni mali mehanizam pomoću čijeg se zavrtanja
mo?e ispravljati ?timanje ?ice, pa se i zove fajn?timer (njemački Feinstimmer)
- du?a (prema talijanskom anima)? samo kod violine ? valjkasti drveni stubić, promjera 6 mm, kojim su
spojeni glasnjača i dno (donja povr?ina) tijela. Njegova je osnovna uloga da treperenje glasnjače
neposrednije prenosi na dno, ali također i da pojačava otpor glasnjače u odnosu na pritisak napetih ?ica,
kao i pritisak gudala.


__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...
Hush is offline   Reply With Quote
Old 11-06-2007, 01:20 AM   #4
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default Artikulacija Gudaca1

Gudalo osim ?to proizvodi ton ima i zadatak da ga oblikuje ? artikulira. Artikulacija se posti?e raznovrsnim pokretima gudala. Naj?ire gledano potezi gudala mogu se svrstati u 3 grupe: tzv. le?eće, skačuće i bacane.
1. Pri izvođenju le?ećih poteza gudalo se ne podi?e sa ?ice.
2. Kod skačućih poteza gudalo vi?e ili manje poskakuje na ?ici.
3. Kod bacanih se poteza gudalo bačeno na ?icu odbija i ponovno vraća, obično vi?e puta uzastopno,
uslijed sudara 2 elastična tijela.

1. U le?eće poteze spadaju: legato, d?tach? (čita se: deta??), martelato ili lour? (čita se: lur?) poznat i pod
imenom portamento.
a) Legato je potez u kojem se neprekidnim kretanjem gudala u jednom smjeru izvodi veći broj
tonova. Označava se lukom iznad tonova.
b) D?tach? (franc. = odvojeno) je potez koji podrazumijeva da se svaki ton proizvodi zasebnim
potezom, tako da se i čuju kao odvojeni, ali se između njih zvuk uistinu ne prekida, jer gudalo ne
napu?ta ?icu, niti zastaje na njoj. Za d?tach? ne postoji nikakva oznaka nad notama; dakle
nedostatak oznake podrazumijeva ovaj potez gudalom.
Ovisno od toga koliki se dio gudala koristi pri ovim potezima razlikuju se:
1) veliki d?tach? ? u ?irokom potezu, cijelom du?inom gudala, pogodan za du?e tonove i sna?nu zvučnost;
2) srednji d?tach? ? kod kojeg se u bilo kojem stupnju dinamike i obično pri kraćim tonovima gudalo kreće za
otprilike polovicu svoje du?ine
3) mali d?tach? ? u kratkim potezima, gornjom polovicom ili pri samom vrhu gudala, podesan za vrlo brzo
nizanje tonova (najče?će jednakog trajanja); redovito u tihom zvuku

c) Martelato (talijanski martello = čekić) ? je potez kojim se dobivaju kratki i odsječno razdvojeni tonovi
u jačoj dinamici. Oznaka za njega je niz uspravnih klinčića (') iznad ili ispod note. Pri njegovu se
izvođenju zvuk prekida jer se gudalo za trenutak zaustavlja između 2 tona ostajući na ?ici. (Zvuk se
prekida jer zaustavljeno gudalo djeluje kao svojevrstan prigu?ivač.)
d) Lour? (čita se: lur?) ili portamento je svojevrsni ?ote?ani legato?. Njegova se izra?ajnost ostvaruje
izvjesnim podvlačenjem svakog pojedinog tona pod zajedničkim lukom. Označava se
kombinacijom točke i crtice iznad nota.
__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...
Hush is offline   Reply With Quote
Old 11-06-2007, 01:21 AM   #5
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default Artikulacija Gudaca 2

2. Skačućim se potezima praktično najče?će ostvaruju kratki tonovi. Među njima najveću primjernu
imaju: spiccato (čita se: spikato) i staccato.
a) Spiccato (tal. spiccare = otrgnuti, odsjeći) je potez u kojem gudalo lako i po potrebi veoma brzo odskače
na ?ici, obično negdje na sredini struna. Svaka se niza izvodi posebnim potezom, tj svaka se nota
izvodi vučenjem gudala u novom smjeru. Najbolje zvuči pri tihom zvuku. Označava se točkicama iznad
note. (To je oznaka staccata.)
b) Staccato predstavlja izuzetno te?ak potez, jer se u njemu veći niz kratkih tonova izvodi pri
jednosmjernom kretanju gudala; npr. pri potezu gudala u jednom smjeru: od vrha ka ?abici treba odsvirati 8
?esnaestinki. Za izvedbu treba pritisnuti gudalo. Označava se nizom točkica iznad nota koje su pod
zajedničkim lukom.
Postoje 2 vrste staccata:
1. Normalni ili ?leteći? koji je sličan spiccatu samo se izvodi u jednosmjernom kretanju gudala.
2. Serioso ?suhi? - bli?i je le?ećim potezima, kao usitnjeni martelato.

3. Bacani potezi ? kao najvi?e tipičan mo?e se smatrati jet?-ricochet (čita se: ?et? riko??) = bačeno-
odskok. Kod njega se gudalo, bačeno na ?icu, odbija i vraća obično 3-4 puta ostvarujući ?ivahne,
ritmički izrazite grupe tonova. Gudalo se baci iz visine i potom pritisne. Vi?e se tonova izvodi na
isti potez gudala. Jet?-ricochet se obilje?ava točkicama ispod luka.


U praksi rjeđi, ali vrlo svojstven način sviranja naziva se col legno (tal. = drvetom). Obilje?ava ga udaranje po ?ici ?tapom gudala. Zvuk koji nastaje ima vi?e ritmički nego li tonski karakter.
U proizvođenju zvuka gudalo uopće ne mora sudjelovati. Tada se ?ice pokreću (u pravilu) ka?iprstom desne ruke. Ovaj se način sviranja naziva pizzicato (tal. pizicato = trgnuto, ?tipnuto; uobičajena je skraćena oznaka: pizz.) Kod svih gudača zvuči najbolje u 1. pozicijama (do oktave prazne ?ice). ?to je ?ica deblja i dulja bolji će biti pizzicato (sonorniji). Kod pizzicata izvrsno zvuče prazne ?ice.
(Iznimno u proizvodnji pizzicata desnom ruci mo?e pomagati i lijeva, osobito kod trzanja slobodnih, praznih ?ica i pri brzom tempu; tada se iznad tonova namijenjenih lijevoj ruci stavlja kri?ić (+). To je i jedini slučaj u kojem lijeva ruka neposredno sudjeluje u proizvođenju zvuka. Ipak, ovaj postupak, kao element slo?enije izvođačke tehnike nalazi primjenu praktično samo u virtuozno-solističkim kompozicijama.)
(Kada se nakon pizzicata ponovno ?eli svirati gudalom mora se staviti oznaka: col arco ( tal- = gudalom) ili samo arco. Va?nost ostalih zahtjeva za posebnim načinom sviranja (sul ponticello, sul tasto, col legno) ukida se oznakom: in modo ordinario (tal. = na uobičajeni način).


Poseban vid artikulacije predstavlja tremolo ? preciznije tremolo staccato. U njemu se veoma brzim, kratkim potezima gudala naizmjenično u oba pravca, ostvaruje brzo uzastopno ponavljanje jednog tona. Broj ponavljanja mo?e biti određen pa se govori o izbrojanom tremolu ?to je u stvari samo skraćeni način pisanja: npr. četvrtinka prekri?ena ukoso dvjema crticama znači da se ton ponavlja u trima brzim ?esnaestinkama. (Ovim se postupkom osobito u orkestralnom forte sviranju posti?e intenzivnija i dramatski nagla?enija zvučnost.)
Pravi tremolo odlikuje neodređeni broj ponavljanja tona u jedinici vremena. Obilje?ava se trostrukim precrtavanjem vrata note.
Čest je tzv. tremolo legato u kojem se brzo i naizmjenično ponavljaju 2 tona različite visine. Pri tome gudalo ne mijenja pravac već promjenu tona izazivaju prsti lijeve ruke. Takav je tremolo najsličniji trileru. Za razliku od drugih trilera koji uključuju skretanje od sekunde u ovom se - tremolu legatu najče?će javlja interval terce.
Koristi se u tihoj dinamici. Za razliku od tremola staccata koji ima melodijsku primjenu, tremolo legato redovito stvara harmonijsko-kolorističku primjenu.


Posebni zvučni efekti u čijem ostvarenju glavnu ulogu ima lijeva ruka jesu glissanda i flageoleti. Glissando se posti?e klizanjem prsta du? ?ice (koja zvuči pod gudalom) ? znatno če?će i izvođački spretnije, navi?e ? čime dolazi do sasvim postepene promijene tonske visine. Zvučni rezultat ovog postupka mo?e naći isključivo kolorističku primjenu, a u izra?ajnom smislu uglavnom djeluje groteskno ili jezivo i u svakom slučaju dosta neprijatno.
Vrlo brz, jedna primjetan glissando katkad se mora upotrijebiti zbog postizanja legata i veće sigurnosti pri velikim skokovima. Tad djeluje kao portamento kakav se i prilikom pjevanja primjenjuje u sličnim situacijama.
Flageolet (franc. flageolet; čita se: fla?olet) je posebna vrsta zvuka koji po boji podsjeća na zvuk flaute. Naziv dolazi od male uzdu?ne flaute. Flageoleti se izvlače iz sastava alikvotnih tonova na način da se ?ica lako dodirne prstom na određenom mjestu, a istovremeno ? također lak?im pritiskom nego pri normalnom sviranju ? prevuče gudalom. Mjesta na ?ici koja daju flageoletne tonove predstavljaju tzv. čvorove njegova treperenja. Nazivnik razlomka na koji se ?ica dodirom podijeli ? redni je broj alikvotnih tonova, koji se na dodirnom mjestu mo?e dobiti u vidu flageoleta. Npr. ako se ?ica lagano dodirne na polovici dobit će se kao flageolet njen drugi alikvotni ton ? oktava; na trećini (bli?e pu?u) ? treći alikvotni ton ? duodecima.
Titranje ?ica (prazne) predstavlja sumu različitih vibracija koje variraju u omjeru 1:2:3? Od njih, tj. alikvotnih tonova, slo?en je jedan osnovni ton.
Nastanak flageoleta: δ - ton koji bi se dobio čvrstim pritiskom ?ice uz hvataljku;
♪ - flageolet koji se laganim dodirom oslobađa, tj. alikvotni tonovi
a) prazna ?ica ? g
b) 1:2 (polovina) ? δ g1 / ♪ g1
c) 1:3 (trećina) - δ d1 / ♪ d2
d) 1:4 (četvrtina) - δ c1 / ♪ g2
e) 1:5 (petina) - δ h / ♪ h2

Ovako proizvedeni flageoleti, dobiveni na praznoj ?ici nazivaju se prirodni. ?to je ?ica dulja i deblja to je veći broj prisutnih flageoleta. Međutim njihov je broj ograničen alikvotnim nizom.
Da bi se, barem u gornjem registru, svaki ton mogao dobiti kao flageolet, pribjegava se stvaranju tzv. umjetnih flageoleta. Oni nisu sonorni kao prirodni. Uključuju sve kromatske tonove; međutim u najvi?im polo?ajima nisu naročito zvučni zbog kratkoće ?ice. Za njihovo izvođenje koriste se 2 prsta lijeve ruke, od kojih prvi pritisne ?icu čvrsto, stvarajući time umjetno sedlo, dok se s trećim ili četvrtim prstom dodirne ?ica najče?će u udaljenosti od Č4. Zvukovni rezultat tada je dvije oktave vi?i od čvrsto pritisnutog tona.
(Mogu se dodirnuti i drugi intervalski razmaci.)
U novije se vrijeme označava ?eljeni flageolet tako da se iznad note stavi kru?ić.
__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...
Hush is offline   Reply With Quote
Old 11-06-2007, 01:22 AM   #6
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default KoloristiČki Efekti Gudaca

a) Gudalo se obično vuče po sredini između konjića i hvataljke. Ukoliko se gudalo vuče bli?e konjiću
(?SUL PONTICELLO?) boja tona postaje o?trija, kristalnija, a ako se vuče bli?e hvataljci (?SUL
TASTO?) boja je mek?a, prigu?ena.
b) SORDINA (PRIGU?IVAČ) ? u obliku trozubog če?ljića koji se stavlja na konjić. Osim reduciranja
dinamičke snage sordina utječe i na promjenu boje u zamagljeno-srebrnastu, bez sjaja i topline.
c) SCORDATURA - promjena ugađanja jedne ili vi?e ?ica. Ne bi trebalo ?ice labaviti vi?e od sekunde
jer ?ice tad ne zvuče dobro. Time se:
a) povećava opseg instrumenta;
b) neki tonaliteti zvuče sonornije i briljantnije kad su prazne ?ice npr. As-dur;
c) time se posti?e svjetlija boja (Mahler).
__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...
Hush is offline   Reply With Quote
Old 11-06-2007, 01:23 AM   #7
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default Violina

Osnovni dio violine čini njeno tijelo (korpus; du?ine 36 cm), kojem pripada uloga rezonatora. Njegovu gornju povr?inu predstavlja glasnjača, načinjena od smrekovine, ispupčena nagore, a donju povr?inu ? dno od javorovine, ispupčeno nadolje. Vrat je du?ine 24 cm.
Violina ima 4 ?ice čije je osnovno ?timanje u razmacima Č5 i to: I ? e2, II ? a1, III ? d1, IV ? g.
Građene su od čelika s tima da su II i III ?ica obavijene jo? i tankom niti od aluminija, a IV od srebra ili bakra.
Uzlazne se note dobivaju spu?tanjem prsta lijeve ruke na ?icu, a silazne podizanjem prsta.
Postoji izrazita raznolik u sonornosti između praznih ?ica i hvatanog tona. Prazna je ?ica bogatija alikvotima pa je zato jača. Na njoj je nemoguć vibrato.
Istoimeni (kromatski) ton se izvodi istim prstom (u funkcionalnoj harmoniji). Npr.
a) ton h ? 1. prstom, tonovi c i cis - 2. prstom, ton d ? 3. prstom
b) ton h ? 1. prstom, ton c ? 2. prstom, tonovi des i d ? 3. prstom

Violina je netemperirani instrument pa cis i des nisu na istom mjestu. Cis je na violini vi?i nego des.
Violina se do 7. pozicije svira na svim ?icama. Najvi?i ton je d4 (c4 se ne uzima jer violina nije C instrument.)
U orkestralnom se sviranju rijetko koriste pozicije dalje od pete, a među njima najče?će neparne (I, III, V). Idući navi?e, pozicije su izvođački sve te?e, jer se ruka mora istezati, a i razmaci između tonova na ?ici sve su zbijeniji. Stoga se obično prelazi na susjednu ?icu, gdje se isti tonovi mogu dobiti u ni?oj poziciji. No kod solističkih dionica moguće je proizvesti i h4. To je posljednji ton e-?ice nad hvataljkom (zahvaća se u XV poziciji).
Česte i nagle promjene pozicija čine gudačku dionicu nespretnom, gotovo neizvodljivom. Ipak, u nekim su slučajevima izvodljivi i pojedini, izuzetno veliki skokovi ukoliko se iz bilo koje visoke pozicije dionica spu?ta na ton prazne ?ice (ili na neki ton iz 1. pozicije). U ostalim se slučajevima veliki skokovi izbjegavaju. Tako se intervalski razmaci violinske melodije kreću prete?no u okvirima koje postavlja normalni raspon prstiju ? a on između 1. i 4. prsta na istoj ?ici najvi?e zahvaća P4, a na susjednim ?icama m9.


KARAKTERISTIKE ?ICA I REGISTRI


E ? ?ica je sna?na, svijetle boje. Obično se naziva ?la chantarelle? (čita se: ?antarel) ? ona na kojoj se
pjeva.
A ? ?ica j sna?na u 1. poziciji, a u ostalima gubi na nosivosti.
D - ?ica je najslabija, odgovaraju joj meki, piano zvuci.
G ? ?ica je po snazi jednaka 1. ?ici. Upadljivo je tamne boje.
1. i 4. ?ica su najnosivije i to stoga ?to su krajnje i mogu slobodno vibrirati.

DVOHVATI


Gudalom se mo?e istodobno vući po dvjema ?icama. To je najlak?e ako su obje slobodne. Od treće su ?ice izvedivi svi dvohvati u sekundama, tercama, kvartama, kvintama, sekstama, septimama i oktavama, a moguća je i podvostručena prima, osobito ako je jedna ?ica prazna. Kod ostalih unisona, zbog pomanjkanja slobodne ?ice, nije garantirana čistoća zvuka, pa ih treba izbjegavati.
Uz to moguće je izvesti i trohvate i četverohvate.
Akordi najbolje zvuče i obično se postavljaju u ?irokom rasponu. Violina mo?e 1. prstom lijeve ruke pritisnuti 2 susjedne ?ice, pa je otuda uvijek moguć interval Č5, a ostala dispozicija slijedi načelo: prst s vi?im rednim brojem dolazi na vi?u ?icu.
Vrlo brze figuracije najlak?e su ako slijede dispoziciju akorda; npr. a ? e1 ? cis2 ? a2 / a2 ? cis2 - e1 ? a.

FLAGEOLETI

Prirodni dobro izlaze do 5. parcijala (alikvotnog tona).
Umjetni ? ne idu preko 5. ? 6. pozicije.

__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...
Hush is offline   Reply With Quote
Old 11-06-2007, 01:23 AM   #8
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default Viola

Po obliku i građi viola je potpuno jednaka violini. Razlika postoji jedino u dimenzijama: po du?ini, viola je obično veća za 6-11 cm. Bitnija je razlika u ?timanju ?ica, dakle i tonskom opsegu instrumenta.
Četiri ?ice viole također su ?timane u intervalima Č5, ali za Č5 ni?e od ?ica violine, tj.
I ? a1, II ? d1, III ? g, IV ? c.


TEHNIKA I TON


U pogledu izvođačke tehnike viola se bitno ne razlikuje od violine. Jedino je, zbog većih dimenzija i najveći raspon prstiju na jednoj ?ici Č4,a na dvjema susjednim Č8, ?to nema utjecaja ni na prstomet, niti na sistem pozicija. Ipak, zbog većih tonskih razmaka na hvataljci, ote?ano je zala?enje u visoke pozicije. Tako je i gornja granica tonskog opsega ni?a nego ?to bi u odnosu na violinu trebalo biti. U orkestralnom sviranju dionica viole ide uglavnom do c3. (Od c ?c3)
Ton viole je ne?to tamnije boje, a odlikuje ga većim dijelom i onaj unutarnji napon, koji je kod violine karakterističan za g-?icu. Taj napon je posljedica ?tijesnog rezonatora?. Da bi rezonator odgovarao zvučnim treperenjima g ?ice, a pogotovo c ?ice trebao bi biti dug oko 54 cm, a ne sada?njih 41-43 cm. Zbog toga njen zvuk djeluje pomalo stije?njeno i prigu?eno, naročito u dubokom registru, gdje ima i izra?eniji o?trinu (koja slijedi iz jačeg uče?ća alikvotnih tonova). U vi?i pozicijama zvuk dobiva strasno-melankoličan izraz.
Na violi su također mogući dvohvati, trohvati i četverohvati. Od dvohvata izvođački najbolje ?le?e? sekste i septime, ne?to manje terce i kvarte. Odlično zvuče akordi s jednom i dvije prazne ?ice.
Glazba za violu pi?e se u altovskom C-ključu (c1 je na 3. ?ici). U vi?im se pozicijama pi?e u violinskom ključu.
Pizzicati su sonorni na svim ?icama, ali oni na C-?ici zvuče donekle prazno i zaostaju u sjaju i jakosti za pizzicatima na violončelu u istoj visini. Razlog je volumen instrumenta i duljina ?ica. Pravilo je da su piizzicati sonorni na svakoj ?ici do njene oktave.
Ako viole moraju proslijediti svoju dionicu gudalom, to se označava s con arco. Viole se mogu dijeliti na 2 i vi?e skupina ?to se označava s div. (divisione). Oznaka za ponovno ujedinjenje je unite.
Na violi su izvedivi svi prirodni i umjetni flageoleti do 9. pozicije, zbog veće duljine ?ice.
Često se ujedinjuju s violinama I. i II., ili izvode istu melodiju s violončelima, čime dobivamo pun, otmjen i plemenit zvuk. Ponekad podvostručavaju basovu dionicu u gornjoj oktavi.
Zvuk viole je nazalan i melankoličan, ali i prodoran.
Od 19. stoljeća viola dobiva veću ulogu. Ne tretira se vi?e samo kao pratnja ili za popunjavanje harmonije. Npr. Johannes Brahms u 1. dijelu Njemačkog requiema koristi samo viole, bez violine. Od solističkih skladbi ističu se Harold u Italiji Hectora Berlioza i sonate Paula Hindemitha, koncerti B?le Bart?ka i Paula Hindemitha, ali i Georga Friedricha H?ndela.
__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...
Hush is offline   Reply With Quote
Old 11-06-2007, 01:24 AM   #9
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default ViolonČelo

Violončelo je oblikom i građom potpuno jednak violini, ali gotovo dvostruko većih dimenzija (du?ina: 121 cm; du?ina samog korpusa: 74 cm; ?irina 43 cm/prema 21 cm kod violine/; visina, po obodu korpusa: čak 11, 5 cm/ prema 3, 8 cm kod violine). Uslijed toga se pri sviranju dr?i među nogama oslonjen posebnom ?iljastom no?icom (du?ine od oko 20 cm) o tlo.
Posjeduje 4 ?ice ?timane u intervalu Č5, a za oktavu ni?e od ?ica viole:
I ? a, II ? d, III ? G, IV ? C.
Gudalo je jednake građe kao za violinu i violu, ali ne?to kraće i masivnije. Ovo je neophodno zbog sna?nijeg pritiska na ?ice, koje su znatno deblje i skoro dvostruko du?e (pa to iziskuju, da bi dale odgovarajuću zvučnost).
Zbog većih dimenzija, maksimalan je raspon prstiju na jednoj ?ici v3. Velika se sekunda ne mo?e zahvatiti susjednim prstima, pa to uvjetuje i drugačiji prstomet u sviranju ljestvičnih nizova: u ovisnosti od polo?aja male sekunde, prsti se postavljaju na ?icu u sljedećim dvjema kombinacijama:
prsti: 1 2 4 ili 1 3 4
stupnjevi (1/2 = m2, a 1 = v2): 1/2 1 1 1/2
Dakle, pri izvođenju intervala v2 (velike sekunde) jedan se prst preskače.

U tehnici violončela se primjenjuje postupak nazvan DEMAR?IRANJE (palčeva pozicija, palčanik) koji se u prstometu označava praznim (bijelim) kru?ićem na ravnoj (okomitoj) crti.
S obzirom da palac lijeve ruke kod violončela ne mora pridr?avati vrat s donje strane, mo?e se popeti nad hvataljku i pritisnuti ?ice, kao i ostali prsti. To omogućava veće intervalske zahvate i oslobađa ruku za kretanje u visokim pozicijama ? praktično do kraja hvataljke (ton g3 na a-?ici), čime se posti?e i razmjerno velik tonski opseg instrumenta: u orkestralnom sviranju od C-g2, pribli?no, a u solističkom znatno vi?e. Upotrebom palca za pritisak osnovnog tona izvode se također i umjetni flageoleti. Čistoći i sigurnosti intonacije u visokim pozicijama posebno doprinosi primjena palca kao umjetnog sedla (tzv. policce capo tasto (tal.) = palac na hvataljci). Njime se dvije susjedne ?ica pritisnu na istoj visini ? dakle intervalski u čistoj kvinti, kao ?to le?e i na sedlu hvataljke ? a to za cilj ima da, pribli?avajući ?ice hvataljci, olak?a pritisak ostalim prstima, koji postavlja visinu tona, te ima omogućava veću preciznost u polo?aju. (Palac se u ulozi umjetnog sedla redovito koristi od sedme pozicije navi?e, ali se njegova primjena mo?e pokazati kao neophodna i u ni?im pozicijama, ovisno od intervalskog tijeka dionice i brzine izvođenja.)
S obzirom da se ostalim prstima mo?e zahvatiti najvi?e dvohvat od male septime (m7), palac slu?i za izvođenje dvohvata od velike septime (v7) i čiste oktave (Č8). Tad se on mora popeti na hvataljku.
Ukratko: palac (na hvataljci) se koristi pri 5 situacija:
1) omogućava veće intervalske zahvate; 2) oslobađa ruku za kretanje u visokim pozicijama;
3) pritiskom osnovnog tona omogućava izvedbu umjetnih flageoleta;
4) primjenjuje se kao umjetno sedlo ? pribli?ava ?ice hvataljci ?to olak?ava ostalim prstima veću preciznost
polo?aja i či?ću intonaciju;
5) slu?i za izvođenje dvohvata od v7 i Č8

Od dvohvata su najspretniji sekste, kvarte i kvinte, pa se i akordi u trohvatu ili četverohvatu, po mogućnosti s uče?ćem praznih ?ica, najče?će kombiniraju iz takvih intervala.
U ostalom se izvođačka tehnika violončela ne razlikuje od violine. Isto je i s artikulacijom i efektima (sul ponticelllo, sul tasto, con legno, pizzicato, upotreba sordine itd.)
Zahvaljujući du?ini ?ice i velikom rezonatoru na violončelu je izrazito pun i sna?an pizzicato. I ovdje je najbolje ako pri tom zvuči najmanje polovina ?ice, dakle ako se neki ton izvodi do oktave prazne ?ice. Punoća pizzicato zvuka čini posebno efektnim izvođenje akorada, naročito preko sve 4 ?ice (a također pru?aju mogućnost za dobar pizzicato ? glissando*).
(* Pizzicato glissando ? nastaje kad se ?ica prebire desnom rukom dok prst lijeve ruke klizi gore-dolje po ?ici; tada je zvuk violončela isti kao kod gitare.)
Registarski i tonski opseg violončela su takvi da nameću upotrebu 3 razna ključa u notaciji: basovoj (F), tenorskoj (C ? s c1 na 4. crti) i violinskog (G) ključa.
Violončelo podjednako dobro djeluje i kao basov instrument i kao melodijski. Zbog svog toplog i raspjevanog tona, strasnog obilje?ja, kao i zbog vrlo upadljive zvučne prodornosti a-?ica se koristi za kantilene.
D-?ica je najbla?a, a C i G su grublje i masivnije ? pogodne za ulogu orkestralnog basa. Zbog karakteristika a ??ice u orkestru je če?ći solo u violončela nego solo viole.
Najpoznatije su koncerte za čelo skladali: Luigi Boccherini (1734-1805); Antonio Vivaldi, Joseph Haydn, Robert Schumann, Antonin Dvořak, Camille Saint-Sa?ns (1835-1921). Često se izvode i tzv. Roccoco varijacije Petra Iljiča Čajkovskog, 6 suita za čelo solo J. S. Bacha, sonate (s klavirom) L. van Beethovena, Schuberta, F. Chopina, J. Brahmsa, C. Saint-Sa?nsa, E. Griega, C. Debussyja.
Njegovu melodijsku stranu (u orkestralnom partu) u punoj mjeri shvaćaju tek romantičari pa mu i u orkestru povjeravaju i vrlo istaknute dionice. Do 19. stoljeća povezan je s kontrabasima u ulozi basa.
__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...
Hush is offline   Reply With Quote
Old 11-06-2007, 01:24 AM   #10
Hush
Member
 
Hush's Avatar
 
Join Date: Mar 2006
Posts: 55
Thanks: 0
Thanked 0 Times in 0 Posts
Default Kontrabas

Zbog veličine kontrabasa (175 cm) svirač pored njega stoji i podr?ava ga lijevom rukom i ramenom. Kao i violončelo oslanja se na pod pomoću no?ice. Ima 4 ?ice ?timane u razmacima Č4:
I ? G, II ? D, III ? A1, IV ? E1.
S obzirom da je jedno vrijeme bio ?timan u kvintama (A, D, G1, C1) za izvođenje skladbi iz tog vremena grade se kontrabasi s 5 ?ica, od kojih je peta, najdublje ?timana ? C1 (eventualno H2). No postoje i kontrabasi s posebnim mehanizmom tzv. ekstenzija (produ?etka) kojim se ?ica, prema potrebi, mo?e produ?iti (prema polustupnjevima) sve do C1 ili se pak najni?a ?ica pre?timava za tercu ni?e.
(Zbog debljine i du?ine ?ice kontrabasi su opremljeni metalnim mehanizmom, sa zupčanikom za zatezanje ?ica, sličnim kao kod gitare.)
Gudalo mu je iste duljine kao kod čela (znači kraće nego kod violine), ali su kraće strune i te?ina skoro dvostruko veća.
Postoje dva načina dr?anja gudala: njemački ? sa strane, neposredno za ?abicu, koja je ?ira nego obično i talijanski (ili francuski), moderniji i pogodniji za solističko sviranje. Kod njega se gudalo dr?i odozgo, kao i kod violončela.


TEHNIKA I TON


Otpor ?ica zahtjeva sna?an pritisak prstiju, a zbog veličine moguć je maksimalni raspon prstiju na jednoj ?ici u intervalu v2. Ona se zahvaća 1. i 4. prstom, a m2 ? 1. i 2. ili 2. i 4. prstom. Treći se prst rijetko koristi.
Koristi se 12 pozicija, tako da je najvi?i opseg instrumenta g1, a najvi?e izvodljivi flageolet g3.
Pokretljivost prstiju nije velika. Stoga ga klasičari redovito koriste udvojenog s violinama u paralelnim oktavama.
Pizzicato je čest i najefektniji način sviranja. Zahvaljujući du?ini ?ica i veličini rezonatora izuzetno je bogata zvučnost. (Slabije zvuči iznad tona d, a zbog slabog zvuka rijetko se koristi od tona a i iznad njega.)
Rijetki su dvohvati. Izvode se samo ako jedan od tonova daje prazna ?ica (inače se svira ?divizi?). Zbog potrebitog raspona prstiju koji je nemoguće doseći, gotovo se i ne koriste umjetni, već samo prirodni flageoleti.
Od 7. se pozicije koristi palac na hvataljci pa se tek tako mo?e izvoditi i kvartni umjetni flageolet.
(Nije uobičajena primjena sordine jer boja i inače nije sjajna, a ppp mo?e i bez nje postići.)
Masivno i kratko gudalo onemogućava izra?ajniju artikulaciju, čak se veći broj tonova u legatu te?e izvodi.
Notira se u bas-ključu, ali za Č8 vi?e od ?eljenog zvuka. Stoga ka?emo da je on transponirajući instrument u ?irem smislu. Takva notacija olak?ava i pisanje i čitanje notnog teksta jer se izbjegava zapisivanje suvi?nih pomoćnih crta.
Instrumenti koji daju neku drugu visinu su transponirajući u u?em smislu.
Za najvi?i se registar mo?e primijeniti i tenorski C-ključ, a za notaciju flageoleta, ako se upisuje njihova zvučna visina ? violinski. Tada ona zvuči kako je i zapisana.
Kontrabas potječe od starog violona (ili contrabasso di viola). U baroku imaju ulogu bassa continua udvojenu s violončelom. Na isti način se koriste u klasici, osim u polifonim stavcima. U 19. stoljeću se odvaja od dionice violončela, ali zbog ?elje da se violončelo osamostali. U to vrijem djeluje i veliki virtuoz na kontrabasu Giovanni Bottesini (1821-1889) nazvan ?Paganini kontrabasa?. Za veliku solističku ulogu kontrabas i danas objektivno ima ograničene uvjete: njegov je ton ? izuzimajući masivnost i dubinu ? po kvaliteti daleko ispod tona ostalih gudačkih instrumenata. On nema te zaobljenosti i plemenite raspjevanosti; izvođačka je tehnika također skučena raznim nepogodnostima. Djela solističke i koncertantne literature uglavnom skladaju samo kontrabasisti - virtuozi. Često se izvode transkripcije djela originalno namijenjenih violini ili violončelu. Malo je zastupljen i u komornoj glazbi, a tad uglavnom u većim ansamblima u kojima prvenstveno ima ulogu basovskog instrumenta kakvu najče?će ima i u orkestru.
Talijanski naziv contrabasso potječe od registarskog obilje?ja instrumenta. Preuzeli su ga i Nijemci i Francuzi. Iznimka je engleski termin: double-bass, ali mu je smisao isti.
__________________
- Sve je u redu, kolega... Samo sam do?ao po svog psa...
Hush is offline   Reply With Quote
Reply


Currently Active Users Viewing This Thread: 1 (0 members and 1 guests)
 
Thread Tools
Display Modes

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is On

Forum Jump

Similar Threads
Thread Thread Starter Forum Replies Last Post
VST instrumenti MedoMrvica Audio Software 20 06-11-2008 04:38 AM
vst instrumenti liman021 Zoran Vračević - Vrač 4 09-08-2006 11:11 AM


All times are GMT +1. The time now is 11:06 PM.


Powered by vBulletin® Version 3.8.0
Copyright ©2000 - 2016, Jelsoft Enterprises Ltd.
vB.Sponsors